Gradska utjeha

Kad hoću da zima padne u ljetnim vrućinama moga grada
I kad se svaki novi korak često čini bezvrijedan
Sve što tada hoću da kažem kao da u vjetar odleti
Samo pustim da glasno svira muzika
Jer svima nam je nekad nužna utjeha
A kad te vidim ispod prozora
Sve što poželim je da
Ti dam svoje srce svoje misli utješne
Svoju nadu i svoje promjene
I da te čekam toplim riječima
Gledam te mekim očima
Ljubav isprepletem između naših korijena
Jer ne znam što će li nam sutra donijeti
Ali znam da ti ćeš mene voljeti

I kad pojavi se noć i obuzme moja sjećanja
I kad padne crni bršljan nekog čudnog mirisa
Kao da vrijeme stane i pretvori se u tri oblaka
Moja duša tada spremno odvaži
Da krene na put ljubavi
Za sobom ni kap ne ostavi
Neke čudne naravi
Jer to si ti moj život moja prva misao
Kad probudim se jutrom i tražim smisao
I sve što poželim je da si tu
Bez sumnje i bez naznaka zlu
S osmijehom koji meni pruža svu ljubav najljepšu
Kako li je pritom lijepo jastuk donijeti
Kad znam da ja ću tebe voljeti

Možda puno mislim ali to ne mogu promijeniti
Često kažem krive riječi koje htio bih zamijeniti
Ali jednom kad voz prođe život ipak mora se promijeniti
Mladost nosi svoja pitanja
Čudne teme i noćna skitanja
Ali sve to u redu je kad tebe imam ja
Da me držiš na pravom putu ljepše sudbine
Da mi kažeš Grgur volim te
Makar vani kiša padala
Negdje nesretna osoba stradala
No ti se ipak nadala i pravi smjer odabrala
K meni gdje te uvijek čeka topli zagrljaj
Gdje te moja ruka vodi posvuda
I gdje ja tebi dajem cijelog sebe svaki dan

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Grgur Višić