Mislio sam kako ću doć
Nisam znao kuda ću proć
Vidjevši kako tonem u noć
Koja zbližila me
S tobom bome je
Jer nisam znao što pak sve
Jutrom dočekat će me
Zalutao sam u svijet promjene
No ipak možda to pravi put je
Da se riješim te svijesti dosadne
Koja hrani me
I tako svaki dan
Kao da postajem si stran
Ja samo ne želim bit sam
Vidio sam svijeta dovoljno
Il’ je to samo moja kriva misao
Jer ponekad sve izgubi smisao
Samog postanka
Jer tko zna što ću sutra ja
U svojoj glavi raditi
Koju biljku saditi
A kad vidim oko sebe ljudi gro
Od srama postane mi zlo
Kad shvatim svijeta crnilo
Koje slijedi ih
I kako onda mogu ja
Svijet promijeniti
Kad se zdrava logika
Igrom može smijeniti
Pitaju me često doktori
Svih zanata sveznalici
Oni koji misle samo kako utaknuti
Svoja sjećanja
U tuđe spoznaje
Jer nitko ne zna sve
Osim doktora mistike
Rekli su mi u narodu
Nađi istinu u stvaranju
Onu bez mjesta varanju
Koja prati nas
I pruža nam mir
Na žalost ne sviram klavir
Al draga ajmo u đir