Stari drug se oteo sreći
I ubio svoga druga
Al kad mu žena milo kaže
Zapuše soton s juga
Stari drug otpri oči
I nađe se usred svuda
Šaku stisne, trkom zbrisne
Jer umalo postade luda
Brže bolje u bijeli svijet
On krene korakom dugim
Kad put mu spriječi neki drug treći
Kažu druže tobom se čudim
Što te posla na dalek put
Da nije možda bijed ili tuga
Vjeruj mi sutra mora doć
Jer nakon svake kiše slijedi duga
Kad bi samo znao druže moj
Žalost što sam sebi stvorim
Sabljom probim druga svog
Otad neprestadoh da se korim
Suvišno je rječit grijeh
Dobro svjestan sam svoga plota
Grob si dignut moram ja
Zdrobila me moralna grota
Noćas smrt mi je najbolji drug
Onaj koji vodi me doma
Zasnit ću po posljednji put
Uz mirni pozdrav dva, tri groma
Ako postoji najveći grijeh
Ubojstvo to neka bude
Jer nikad dobro neće proć
Čovjek koji mrzi ljude