Prolazi vrijeme a život stoji na mjestu
Svakim danom svi žive al rijetki žive
Prolazi vrijeme ljudi prolaze mene
I sve što si mislim je kako ću do nje
Neke ljude koče četiri bijela zida
Bolnički krevet i prazna melankolija
Neke ljude koči kocka u glavi
Koja im budi strah, strah od smrti, strah svaki dan
Neki ljudi kažu karijera mi je na prvom mjestu
Obitelj što je to meni treba para i zlo
Neki ljudi žive samo da prežive
Što god dogodi se ah to nije do mene
No ipak neki ljudi traže sebe traže sreću
U malim stvarima, drogi, putovanjima
Znaju ljubiti utakmice gubiti
Jer prošlo je vrijeme kad se sreću moglo kupiti
Život nam je dao sve na jednom mjestu
Ljubav i mržnju, sreću, dobrotu i zlo
Prijatelje ljude razne prirodne čude
Beskraj života al nama to je samo vic
Zašto hodat šumom kad mogu spavat umom
U kući s dobrim krovom gradu s lažnim sobom
Neki bi rekli pa to je sve što ti treba
Al ipak neki bi pošli u nepoznati kraj
Na koncu shvaćam da velika ironija je to
Za sreću treba ljubav, dobrota i bol
Otvoreni um koji vidi i lijevo i desno
Ne mrzi i ne boji se drugom sebe dat
Al zašto i dalje takvi ljudi žive u manjini
Zašto i dalje svijetom vlada strah
Zašto i dalje svi žive al rijetki žive
Zašto i dalje ja mislim samo na nju